U uvodu dokumenta se ističe kako je Kongregacija “suočena sa slučajevima sukoba i žalbi proizašlih iz različitih interpretacija tradicionalnog koncepta katoličkog identiteta od strane obrazovnih ustanova suočenih s naglim promjenama koje su se dogodile posljednjih godina”, poput “globalizacije” i pojačanog “međureligijskog i međukulturnog dijaloga”.
Nadalje, u dokumentu se navodi kako je “katolička škola obdarena posebnim identitetom, tj. ‘ukazivanjem na kršćanski koncept života usmjerenog na Isusa Krista’”. Stoga katolička škola nije samo obrazovna institucija već i formativna, u kojoj se mogu “steći vrijednosti” i “otkriti istine”, što zahtijeva atmosferu koju karakterizira “potraga za istinom”. “Svatko ima obvezu”, nastavlja se dalje, “prepoznati, poštivati i svjedočiti katolički identitet škola, službeno istaknut u obrazovnom projektu. To se odnosi na obrazovno i drugo osoblje, učenike i njihove obitelji.”
Poseban naglasak stavljen je na kriterije zapošljavanja učitelja i profesora koje treba “informirati o katoličkom identitetu škole te njegovim implikacijama, kao i odgovornosti promicanja tog identiteta”. U slučaju da zaposlenik ne poštuje spomenute odredbe obrazovna ustanova treba pokrenuti odgovarajuće korake među kojima je kao posljednja opcija naveden i otkaz. Unatoč tome, katoličke škole otvorene su svima, a osobito “najranjivijima”, bez obzira na kulturu iz koje dolaze ili vjersku pripadnost. No “učitelji i administrativno osoblje koje pripada drugim Crkvama, crkvenim zajednicama i vjerama, kao i oni koji ne izražavaju religijsko uvjerenje, imaju obvezu prihvatiti i poštivati katolički karakter škole od trenutka zaposlenja”. “Doista, svako službeno djelovanje škole mora biti u skladu s njenim katoličkim identitetom, pritom poštujući slobodu savjesti svake osobe. To se odnosi i na školski kurikulum”, stoji u uputi.
Nadalje, citiran je i koncilski dokument Gravissimum educationis iz 1965. godine, u kojem se ističe kako učenicima, “kako napreduju s godina, treba pružiti pozitivnu i razboritu spolnu edukaciju”.U dokumentu je također naglasak stavljen i na roditelje koji su prvi odgovorni za obrazovanje djece te ih se potiče da pomažu, u skladu sa svojim mogućnostima, u uspostavljanju i održavanju katoličkih škola. Što se tiče situacija u kojima državni zakoni nametnu pravila koja dolaze u sukob s vjerskim slobodama i samim katoličkim identitetom škole, postoji potreba za “razumnom obranom prava katolika i njihovih škola kroz dijalog s državnim vlastima” te kroz “utjecanje sudovima koji su nadležni za ta pitanja”.
Na kraju dokumenta ističe se kako “katolički identitet treba biti mjesto susreta, alat kojim se potiče usklađivanje ideja i postupaka”. “U tom smislu, različite perspektive postaju izvor i temeljni princip za razvoj metodologije prikladne za rješavanje mogućih kritičnih pitanja i pronalazak zajedničkih rješenja.”
